Stadion Maksimir

Nakon subotnjih bombastičnih lažnih naslova u novinama da Bandić daje Mamiću 4,5 milijuna eura, jučer sam na pressici rekao da će me netko nositi na duši, jer ja idem po noći trčati i netko će me napasti zbog ovakvih lažnih objava. Pa zamislite čovjeka koji nema što jesti i pročita takve objede! To onima koji kreiraju takve naslove na dušu. Ali ako mi se nešto dogodi, obitelj će tužiti,ne ja. A im...aju pravo tužiti, jer ja nikome ništa ne dajem, a najmanje Mamiću 4,5 milijuna eura.
Što se tiče stadiona u Maksimiru, mi smo taj problem naslijedili. 1999. su zahuktali bageri, rušila se sjeverna tribina i mi smo došli i dobili taj vrući krumpir. Dotad je u stadion bilo uloženo 380 milijuna kuna. Mi smo uložili dosad manje od 200 milijuna kuna, konzervirali i sanirali sjevernu tribinu i 5 godina se vrtimo u krug što sa stadionom. Građani bi malo referendum,malo ne bi, jednom se raspiše natječaj i Alpine Bau dobije natječaj pa opet ne valja.
I što da gradonačelnik radi?!
U međuvremenu je u zadnjih godinu dana ušlo metar i pol vode ispod sjeverne tribine i nastala je šteta 10-15 milijuna kuna. Uzeli smo sudskog vještaka i on radi procjenu dovršenosti i saniranosti sjeverne tribine. Kada on obavi svoj dio posla, javnost će biti informirana. To je prava istina, ništa ne skrivamo i nemamo razloga. Zagrebački športski savez i još par športskih ustanova koje su se javile dobit će prostorije tamo. Kamo sreće da te prostore napokon stavimo u funkciju, a onda će se u dogledno vrijeme kada budu bolja vremena i ne bude krize dovršiti i zapadna, južna i istočna tribina.

Uvijek treba raditi više od drugih i truditi se više

Danas ujutro, kad sam se vraćao sa trčanja sa svojim psom Rudijem, razmišljao sam o nekim neobičnim situacijama koje su mi tijekom ovih 11,5 godina, koliko sam na čelu grada, dogodile. Naprimjer, građani traže da im se postavi rasvjeta, dođemo na teren, drugi prosvjeduju, neće rasvjetu. Postave se ležeći policajci, onda dođu neki kojima smetaju ti isti ležeći policajci, pa se bune. Ne može se svakome udovoljiti, iako se od građana i njihove volje prvenstveno kreće i inzistiramo na poštivanju volje većine. Svaka inicijativa kreće od samih građana. Međutim, postoje neke stvari protiv kojih se građani nisu bunili, već su ih objeručke prihvatili i bili i još uvijek su jako zadovoljni onime što smo napravili.

Govorim o olakšanom prometu npr. na zapadnom ulazu u grad, uz što su vezani projekti gradnje novog Jankomirskog mosta i sanacije starog mosta, gradnja i proširenje Škorpikove ulice, sanacija Podsusedskog mosta. Svima nam je to olakšalo zapadni ulaz i izlaz iz grada i pristupe shopping zoni na Jankomiru.
Na drugom kraju grada, istočnom, gradnja podvožnjaka Čulinečke (ispod Branimirove) značajno je povećala dostupnost Slavonske avenije, kao i najveći investiticijski zahvat gradnje Domovinskog mosta, na produžetku Radničke, koji se spaja na čvor Kosnicu i buduću autocestu prema Sisku.


Svi zajedno možemo biti ponosni na nadogradnju velikih prometnica poput Horvaćanske i Branimirove, te niz denivelacija koje su olakšale promet u gradu poput denivelacije Slavonske-Radničke, denivelacija Slavonske-Ljudevita Posavskog, denivelacija Zagrebačka avenija-Savska Opatovina, Sveučilišna aleja.


U samom gradu radili smo na rekonstrukciji gradskih prometnica Draškovićeve, Palmotićeve, Bauerove, Martićeve, Remetinečke, Samoborske, Republike Austrije, Klaićeve, sjevernog i južnog zelenog vala, pa malo širi grad - SR Njemačke, Rudeške, Podsusedske aleje, Zagrebačke avenije, Sarajevske ulice i drugih.
Brojni rotori su osigurali veću propusnu moć.
Sagrađen je terminal Dubec s okretištem tramvaja i autobusa.
Gradnjom podzemnih garaža povećani su parkirališno-garažni kapaciteti.
Javni gradski prijevoz je unaprijeđen nabavkom 140 novih niskopodnih tramvaja i rekonstrukcijom tramvajskih pruga i stajališta, proširenjem tramvajske i autobusne mreže. Investiralo se u gradnju željezničkih stajališta Gajnice, Vrapče i Čulinečka.


U Zagrebu ima 45.000 osoba s invaliditetom, kojima moramo osigurati jednake mogućnosti kretanja. Zato su postavljene na nizu lokacija linije vodilje odnosno taktilne površine i zvučni signalizatori za slijepe i slabovidne osobe. Obilježeno je između 1300-1500 parkirališnih mjesta za osobe s invaliditetom na javno-prometnim površinama. Međutim, od ove godine smo osigurali osobama s invaliditetom mogućnost parkiranja na svim parkirališnim mjestima, uz uvjet da imaju ishođene potrebne dozvole.


Unaprijedili smo biciklistički promet u gradu. Danas Zagreb ima 180 km biciklističkih staza. Na razvoju biciklističkog prometa u gradu se konstatno radi u suradnji sa udrugom Moj bicikl.
Umjetne izbočine za prisilno smanjenje brzine ili tzv. ležeći policajci su postavljeni ispred mnogih vrtića, škola te na opasnim prometnicama na kojima je ugrožena sigurnost putnika.


Prometni sustav u Zagrebu se i dalje treba razvijati. Zato su izrađene studije novog sustava javnog prometa, dva nova mosta preko Save, studija sjeverne obilaznice (tangente). Čeka nas i rekonstrukcija cestovnih prometnica na širem području grada, denivelacija većeg broja raskrižja velikog intenziteta prometa, izgradnja nove remize tramvaja kako bi se preselila iz šireg gradskog središta, uspostava i unapređenje sustava zaštite zdravlja od buke, izgradnja više park&ride parkirališta, izgradnja lake gradske željeznice (metroa) i još mnogo toga.

Mislim da možemo biti zadovoljni pomacima koji su učinjeni u proteklih 11,5 godina u prometu grada. Naravno, uvijek treba raditi više od drugih i truditi se više. A to je ipak ono u čemu smo najbolji.
Vaš Milan Bandić

Nitko u Zagrebu nije bez toplog obroka i krova nad glavom

Utorak, 7. veljače 2012., Zagreb
Za početak, sretan sam što smo mogli pomoći našoj Dalmaciji i poslati za Splitsko – dalmatinsku županiju:

 2 kom ICB 3X (traktori) s korpom i utovarivačem i 1 kamion s ralicom i rasipačem, te solju i za Šibensko – kninsku županiju  2 kom ICB 3X (traktori) s korpom i utovarivačem, 1 kamion s ralicom i rasipačem, te solju. To je naša obaveza i dužnost. Moramo biti ozbiljni i odgovorni u ovakvim izvanrednim situacijama i reagirati na vrijeme. Mnogi ljudi su odsječeni i trebaju pomoć, nadam se samo da će pomoć doći do svih na vrijeme.

Što se Zagreba tiče, mi smo spremni za izvanredne situacije, organizirali smo se prije par mjeseci i umreženi smo sa Zavodom za socijalnu skrb Grada Zagreba, Crvenim križem Grada Zagreba, Caritasom Zagrebačke nadbiskupije, Ustanovom Dobri dom i ostalima koji imaju svoj zadatak. Dovoljan je telefonski poziv da se ta mreža pokrene i svatko kome treba pomoć u Zagrebu biti će zbrinut.
Ponosan sam što je Zagreb u ovih 12 godina izrastao u jedan od najsocijalnijih, najodgovornijih i najsolidarnijih gradova u Europi i šire. Nitko nije bez toplog obroka i krova nad glavom, a tako će biti i u ovo najteže vrijeme.
Ako ne osiguramo adekvatan smještaj za one koje je nesreća zadesila, a apsolutno sam siguran da imamo dovoljno kapaciteta, moji pročelnici i ja, preuzet ćemo odgovornost, a ti ljudi spavat će, ako bude potrebno, doma kod nas dok im ne nađemo smještaj.
Trebamo prijeći sa riječi na djela i biti solidarni s onima kojima je pomoć u ovakvim trenucima najpotrebnija.

Zakaj volim Zagreb

Zakaj volim Zagreb?

Zagreb je moj izbor. On je moja ljubav, moje sve. Prijatelj birate, a ja sam 1974. izabrao Zagreb i već 38 godina njegujemo to prijateljstvo.

Bio sam jučer u Dječjem vrtiću I.B. Mažuranić u Dubravi na poziv djece iz skupine "Medvjedići" i djelatnika vrtića. Djeca su mi postavila to pitanje, oduševili su me svojim idejama i komentarima. Prije godinu dana, njihovi roditelji su zajedno sa djetnicima vrtića inicirali projekt "Zakaj volim Zagreb" u sklopu kojega djeca posjećuju znamenitosti Zagreba, parkove, muzeje i sl. Djeca na taj način uče o svom gradu i uče ga voljeti i poštivati.

To me potaknulo na pisanje o ovoj temi. 32 medvjedića su me potaknula.

Izradili su izložbu o gradskim znamenitostima i izložili u svom vrtiću licitarska srca, crteže grba grada, makete zagrebačkih kišobrana, raznih gradskih zgrada i sl. Potaknuli su nas da njihovim očima bar na kratko ugledamo vizure grada i ponovno ga i sami otkrijemo.

Naš grad je dovoljno velik da ga nazovemo metropolom i dovoljno malen za ugodan život.

Gosti Zagreba, kojih je iz godine u godinu sve više, najčešće se vraćaju, a oni koji osjete bilo i život Zagreba, zaljube se  i požele ostati ovdje zauvijek.

Ja sam se zaljubio u Sljeme, tu prirodu kojom je Zagreb blagoslovljen. Zaljubio sam se u ulice grada, u njegov duh i naposljetku, grad čine ljudi, zaljubio sam se u Zagrepčane i Zagrepčanke. Mislim da trebamo i mi veliki učiti voljeti Zagreb i iznova ga otkrivati, jer na taj način mu vraćamo sve što nam je pružio.

Zakaj vi volite Zagreb?